Polazak djeteta u vrtić označava značajan korak u životu i za dijete i za roditelje. To je često prvo odvajanje djeteta od roditelja i ulazak u novo i nepoznato okruženje s novim ljudima i prostorom. Potrebno je neko vrijeme kako bi se dijete priviklo na odlazak u vrtić, upoznalo svoje odgojitelje i nove prijatelje te shvatilo da će se roditelji uvijek vratiti po njega.
Odvajanje od roditelja može biti izazovno za dijete, a to se često manifestira kroz fizičke i emocionalne reakcije poput odbijanja hrane, promjena u ponašanju ili čak povratka na prethodne obrasce ponašanja iz ranijih razvojnih faza. Ove reakcije mogu se pojaviti i kod kuće i u vrtiću, ali su prolazne prirode i obično nestaju kako se dijete prilagođava novom okruženju, ljudima i pravilima.
Važno je da roditelji razumiju djetetove osjećaje i ne ismijavaju ih zbog straha ili plača prilikom odvajanja. Priprema djeteta za vrtić uključuje razgovore o aktivnostima koje će ga tamo dočekati te navikavanje na raspored dana i promjene koje vrtić donosi. Također, važno je prihvatiti odlazak djeteta u vrtić kao normalan dio života, pokazujući vjeru i sigurnost u tu odluku.
Kada dođe vrijeme za odlazak u vrtić, preporučuje se postupni proces prilagodbe djeteta na boravak u grupi, pružanje podrške kroz omiljene igračke i oproštaj s jasnim povratkom po dijete. Redovita komunikacija s djetetom nakon vrtića pomaže u razumijevanju njegovih osjećaja i iskazivanju emocija.
Dobar odnos i suradnja s odgojiteljima također su ključni za uspješnu adaptaciju djeteta u vrtiću. Dijete se osjeća sigurnije ako vidi da su roditelji u kontaktu s odgojiteljima i da imaju povjerenje u njihov rad s djetetom.
